Hram Uspenija Presvete Bogorodice

Liturgijski život u Negoslavcima odvija se u dva hrama: današnjem centralnom hramu Uspenija Presvete Bogorodice i grobljanskoj kapeli svetog Jovana Krstitelja.
Bogorodični hram izgrađen je 1761. godine i uz njega je osnovana mala škola, dok je drugi hram (kapela) starijeg datuma i u vezi njegovog utemeljenja ne postoje najprecizniji podaci. Bogatu građu crkvenog života ostavio je u svojim rukopisima svešteniik Grigorije Babović, negoslavački poaroh od 1913. do 1933. godine. Nakon oca Grigorija u Negoslavcima je službovalo pet sveštenika, a sveukupno ih je u istoriji parohije bilo dvadeset osam. Nakon što je 1991. godine obnovljena stara Eparhija osečkopoljska i baranjska, Negoslavci više nisu u sastavu Eparhije sremske. Nastava veronauke se i danas kao i devedesetih godina odvija u svih osam razreda osnovne škole. To je izborni predmet, koji pohađaju gotovo svi učenici. Danas je u službi negoslavačkog paroha protojerej Dragomir Živanić, a veroučitelj u osnovnoj školi diplomirani teolog Miroslav Mišanović (inače Negoslavčanin).  Kirbaj seoska, odnosno crkvena slava, ili kirbaj kako se u ovom kraju kaže, Negoslavčani proslavljaju 28. avgusta kada se obeležava pravoslavni praznik Uspenja presvete Bogorodice, u narodu poznat i kao Velika Gospojina. Toga dana odlazilo se na groblje, gde se obavljao pomen nad dvema spomen grobnicama u kojima su sahranjeni valjevski i crnogorski borci poginuli u proboju Solunskog fronta. Posle Drugog sv. rata ovaj dan se obeležavao kao Dan odlaska u partizane, uz polaganje venaca na spomenutim grobnicama. Mali kirbaj Ivanjdan se praznovao s jednakom važnošću kao i seoska slava. Ovaj praznik u selu je bio poznat i kao “mali kirbaj”, a kao crkvena slava proslavljan je u crkvici na groblju, gde su ljudi u molitvi i veselju provodili po čitavu noć.